Optimistično pesimistična

Me,myself and I

15.12.2018.

Svee mi lazi bas na tebe lice

Vječito će me mučit pitanje jesi li iskren sa mnom ili ne. Jer znam kakav si bio do sada, znam tebe. Sve priče koje sam o tebi čula izašle su iz tvojih usta.
Kažeš da si prema meni iskren, ali to si govorio i njima. Kažeš da sam drugačija, ali bila je i svaka od njih.
Nije mi stalo do tebe, bar ne toliko da ne bih mogla preživjeti onog dana kada odeš drugoj. I žao mi je, ali tebi se nikada neću pustiti do kraja.

14.12.2018.

(:

I ako bude i ako ne bude, nek’ stoji ovdje kao podsjetnik.

14.12.2018.

Prijatelji se ljube slađe.

Ali kako ovo sve može biti loša ideja kad sam sretna?

09.12.2018.

6.12

Kažem da nije dobra ideja, ali on me svejedno poljubi. Kažem mu da ga ne želim izgubiti kao prijatelja, ali ne želim se ni zaljubiti.
Predloži igru bez osjećaja, jer između nas je samo kemija. A ja pristanem.
Jučer se opet vidimo na 3 sata.

03.12.2018.

Žao mi je..

Srela sam ti danas brata, smije se kao ti.
Ovih dana mi ništa ne ide. A kad mi ništa ne ide, sjetim se tebe. Sebično, znam. Ali samo s tobom sam bila sretna. Samo zbog tebe sam trčala i vrištala od sreće. Samo tebe sam ubila.
Nadam se da si sad dobro. Da me više ne voliš.

02.12.2018.

(:

Prekinula sam. I s njim. I s prošlošću. Nema smisla borit se s nečim što je bilo. Ali nema smisla ni siliti nešto novo ako ne ide.

25.11.2018.

Ne prolazi vrijeme nego mi

Sretnemo se sinoć vani. Dođem do njegovog društva, završim pričajući s njim. Predloži razgovor. Izađemo van. Ja bez jakne, on polupijan. S pivom naravno.
Sretnemo neke poznanike. Popričamo s njima. Završimo na ljuljačkama. Bez ikakvog povoda mi kaže da me svrstava u prve dvije pogreške u životu. Zaboli me. Kaže da ne želi o tome. Sjedne na kućicu kod tobogana i zove me gore. Dođem i on krene.
Zna. Sve zna. Zna koliko me povrijedio s njom. Zna što mi je napravio. I nije ga prošlo. Svaki dan je sve jače. Prošlo je godinu dana a i dalje mu ne idem iz glave bio pijan ili trijezan. Dugo me nije mogao ni pogledati u oči, bilo ga je sram. I sad je. Kažem mu da me pogleda u oči, i pogleda me zamućenim pogledom. Dobijem poriv zagrliti ga, ali ne zagrlim. Htio je da bude nešto više, jer to sam ja. Tebe sam volio oduvijek. Nastavi pričati dalje.
Jednu noć, prije 2 mjeseca pričao je s njim. Zna da mi je bivši i da nije smio to napraviti. Ali morao mu je reći da je glup jer me izgubio. Da sam nešto najbolje što je ikada imao, da ga ne zna ali da zna koliko je meni bilo stalo. Rekao mu je da mu nikada neće oprostiti to što mi je napravio. Da im nikada neće oprostiti to što su mi napravili. I tu mu glas zadrhti, ali nastavi prepričavati.
Da je to bila neka druga cura, ne bi mu bilo žao. Jer zna da sam dobra osoba, zna koliko sam osjećajna i koliko mi je bilo(bilo?) stalo. Kažem mu da mu opraštam, bilo pa prošlo. Ali nije bitno jer on sebi neće oprostiti. S tim me izgubio i sam si je kriv. Gadi se sam sebi. Sad sve shvaća, sad mu je sve došlo do glave. Naživio se, pio je, pušio, provodio noći vani, imao cura i cura. Nije žalio, jer zna da u mojim očima ne može pasti niže.
Kažem mu da imam dečka. Da je to trebao reći puno ranije. Ovako mi samo otežava. Na rubu suza, pita me jesam sretna s njim. Kažem mu da ćemo prekinuti. Odahne. Ali nema smisla, prekasno je.
Nasloni se na mene, povućem se u njegov zagrljaj. Zadrhti(mo) od hladnoće (da, baš). Kaže da oklijeva. Da želi još jednom. A onda, prije nego stignem reći ne, podigne moju glavu i poljubi me. Njegova suza prelije se mojim licem i ja se rasplačem. Nije moralo tako završiti. Ne znam jesu to bile moje ili njegove riječi. Ali nije ni bitno. Ljubio me dugo, duže neko itko do sada. Karma je gadna stvar, izgovori na kraju. A ja zaplačem, jer nisam htjela da stigne njega. Kažem da je vrijeme da idemo. Silazim dolje, a on me povuče i još jednom poljubi. Zagrlim ga, najjače do sad, ne želeći da noć završi.
Kaže da ne želi da ovo završi, da ovo nije osjećao nikada prema nikome. A ja kažem da moram to riješiti s njim. Da moram prekinuti.
Zagrli me još jednom. Svjestan da je to zadnji put. I pozdravimo se kao da ćemo se vidit sutra, a znamo da nećemo.
Prevaru osuđujem oduvijek, da se zna. Ali nije mi žao.

22.11.2018.

❤️

Dobrodošao na svijet, teta te već voli.

19.11.2018.

Šteta što je to sve samo predstava za javnost

Kaže sestra da je sve čudno bez mene. I da vam je stalo. Da ste tužni i da vam falim.

18.11.2018.

.

Koliko smeće moraš biti da budeš uz nekoga samo za to da bi mu kasnije to mogao nabijati na nos?
Ne znam, izmiče mi se tlo pod nogama i samo želim da sve nestane.

14.11.2018.

Ne daj da vide da te boli.

Samo potiskuj. Samo šuti o svemu.

12.11.2018.

Samo pozitiva (:

Što je tu je, nema žaljenja. Otišla sam jer sam htjela, samo to trebam zapamtit.
Sve ostalo će kad tad sjesti na svoje mjesto. Bila je to moja odluka i volim gledati na to kao na malu pobjedu.
Bila sam glupa kad sam mislila da žele riješit sve, jer su se zapravo samo htjeli riješiti mene. Nema veze, na greškama se uči.
Uživaj u maloj, sretnoj obitelji majko. Jer grižnja savjesti je gadna stvar, uživaj dok možeš.

10.11.2018.

Let's talk

Zanimljiv obrt. Ipak nisam razmaženo derište, ipak ne možete bez mene.
Još samo da ona shvati koliko ubija vlastito dijete.

10.11.2018.

(:

Voljela bih da mi vjeruješ toliko koliko ja vjerujem tebi.
I voljela bih vjerovati da ćeš ostati.

08.11.2018.

Prijateljstva od malena.

-Slušaj
Slušam
-Ako ne budeš okej, javi se
Hoću
-Ali javi se i ako budeš..
Znaš da hoću

06.11.2018.

I hoćete li ju nastaviti imati?

Vrijeme brzo prolazi, srijeda se bliži.
Imate li kćer?

02.11.2018.

Dan drugi

Shvaćate li
što ste napravili od mene?
Shvaćate li da ste ubili
svoje dijete?
Shvaćate li?
Jer ja shvaćam
Ali ne shvaćam zašto
I dok mi govoriš
da ćeš mi razbiti glavu
ako ti još jednom kažem mama
Pitam se zašto sam te
ikada tako zvala
Jer mama nikada nisi bila
nikada ni nećeš
Kažete mi da znam gdje su vrata
da mogu otići kad god poželim
I tada
u tom trenu shvatim
Shvatim da mogu otići
I odem
Spakiram najbitnije stvari
Kao dijete
kada ga roditelji kazne
S izuzetkom
jer ja roditelje nemam
Smatra li se to onda bježanjem?
Je li bježanje ako me nitko ne zadržava?
U svakom slučaju
otvaram vrata i odlazim
A ja to ne radim
Nikada
Shvaćate li što ste učinili od mene?
Bježim
Zbog vas
Rušim svoj karakter
Gazim preko svega onoga
što jesam
Postajem kukavica
zbog vas
Očekujem da ćete doći za mnom
Kao svi roditelji
kojima je stalo
Ali vi ne dođete
Ne pitate gdje sam
Jer vas ne zanima
Skinuli ste si teret s vrata
Više vas ne gušim
Više ne morate gledati njega
U mom licu
Sada možete imati obitelj
Bez mene
Bez uljeza
Imam gdje biti
Imam s kim biti
Snaći ću se nekako
Bolje i na ulici nego u toj kući
koju
naivno
zovete dom
Jer za dom vam je potrebna
obitelj
A mi obitelj nikad nismo bili
Niti ikad hoćemo.

01.11.2018.

Nakon toliko obećanja sama sebi, napokon jesam.

Jel bijeg od kuće ako imaš 18 godina? I računa li se ako mi mjesecima govore da znam gdje su vrata?

29.10.2018.

Postajemo prijateljii

-Zato *ime* jer.. mi je do t...
Ne razumijem.
-Stalo mi je do tebe, okej?

27.10.2018.

Few more months

Obožavanje nove boje.
Više nitko u kući ne priča sa mnom. I to mi odgovara. Jer kasno je malo za glumatanje sretne obitelji.
"Pa kad me pitaj kome to iden doli kazen im da dolazin tebi". Gonna miss u my friend.

22.10.2018.

Friends like this

Ne pasemo si karakterom kao prijatelji
-kako?
Ti si hladan na sve, ja gorim
-objasni
Tebi nije stalo ni do ceg, meni je do svega
-do tebe mi je

19.10.2018.

I najveći strah u životu mi je da ću svom djetetu biti ono što su oni meni.

Godinama trpim ovo.
8 mjeseci do odlaska. Napokon.
A ja osjetim kako pucam, što sam duže ovdje to sve više padam.

19.09.2018.

Sva 4 su prošla.

Propustio si i ovaj..

18.09.2018.

Eeh

Imam jednu prijateljicu, malo mlađu od mene iz druge države, rijetko se viđamo ali stvarno smo bliske. Ona mene smatra najboljom prijateljicom, a i ja sam nju.
Ali sve se promijenilo nakon ovog ljeta. Pričam joj već tjedan i pol o tome što me muči a ona samo skreće temu na sebe. I Aj kaže da ju nazovem da popričamo o tome. Nađe vremena za mene i taj poziv. I sve to završi dvosatnim monologom o njenom životu.
Sve što sam ja stigla reći bilo je "ej" i "bok" na njeno "moram ić mama me zove".
I onda me pita "a ej jesi ti meni trebala nešto pričat ili?" Nisam, zbogom.

08.09.2018.

Čudna noć.

Iznenade me mama i on. I cijela rodbina ga odobri, čak i on za kojeg sam mislila da neće.
Svima paše, svima je to to. A samo meni nije..

05.09.2018.

A ni godina nije prošla..

Pozlije joj danas u školi, odem s njom do psihologinje.
Zamolimo da ju pusti kući, naglasim da nema tko doći po nju i ona pita "a tata ti radi?". I opet se raspadnemo.
Propuštaš uja, propuštaš toliko toga..

22.08.2018.

A moglo je drugačije..

I čekam. Tražim prave riječi. Kupujem sama sebi vrijeme.
Jer kako da ti poželim sretan rođendan kad više ne znam što te čini sretnim..?

10.08.2018.

Hate this place.

Ma nisu ti novci vrijedni toga da se ja svako jutro moram budit sa željom da zaplačem.
Eh, kud nisam odgajana da odustajem..

04.08.2018.

Cimeri be like..

-Aj pridrži ovo.
*pruža mi crvenu veliku vilicu a ja ju uzimam*
-Izgledaš kao mala Sotona.

25.07.2018.

Mrzim te svijete.

Na današnji dan trebali smo kupiti 3 gajbe piva, hrpu kruha i još više sokova.
Trebali smo staviti kuhati kukuruz i okrenuti ponešto na ražnju.
Trebao si staviti još kojeg puža na žar i nagovorati me da ga probam. A ja bih nakon nekog vremena posustala i probala, jer godinama ponavljamo taj proces. I bio bi mi odvratan, a ti bi se smijao.
Pjevali bi sve tvoje pjesme i "moj sokole" sviralo bi bar 15 puta.
Trebali smo otvoriti bazen i prvi put se okupati u njemu. Jer to je nešto što si gradio za dan useljenja.
Trebali smo slaviti tvoja dva velika postignuća. Životna reklo bi se.
Oduvijek si htio napraviti taj bazen. I oduvijek si htio sagraditi tu, vama, savršenu kuću.
Trebali smo slaviti, pjevati, piti i plesati.
I tko zna, možda bi i ovaj put popio malo previše i govorio mi koliko si ponosan na mene. A ja ovaj put to možda ne bih shvatila tako olako.
Ali bazen nikada neće biti dovršen, a kuća je završena rukama nekih drugih ljudi.
Umjesto useljenja, danas obilježavamo 7-i mjesec od kako te nema. I boli. Užasno boli. Jer trebali smo slavit, a ne palit svijeće.
Svijeće. Cvijeće. Krunice. Kao da je to dovoljno dobro. Kao da je išta dovoljno dobro.
Jer uzeli su nam te, hladno, okrutno i bešćutno. Na obiteljski blagdan, ostali smo bez tebe koji si nas uvijek držao na okupu.
Neki dan sam čula najveću glupost. "To što je otišao na taj dan samo govori koliko je poseban bio Bogu." Vjerujem da ovdje ima vjernika pa ću se suzdržati od komentara.
Par dana nakon sahrane, za ručkom, dok moje ruke nisu bile sklopljenje tijekom molitve, rekli su mi da će me bijes proći s vremenom. Isto tako su rekli da će s vremenom postati lakše. Lagali su.
Bijes je još uvijek jak. Jači nego prije.
A kako vrijeme prolazi, sve je teže. Jer toliko toga propuštaš, na toliko toga te nije bilo. I strah me i pomisliti iz čega ćeš sve izostati.
I boli me to što te isključuju iz svega. Ona nije dala da sviraju tvoje pjesme, da se ne rasplačemo. A nije shvaćala da su baš te pjesme bile ono što nam je trebalo. Jer to si ti.
Prije dva dana bio joj je rođendan. Za svaki do sada okupili smo se na vikendici, pjesme, strka i galama. Ovaj sam propustila. Ja i svi ostali. Jer propustio si ga i ti.
Mada, polako se navikavam na to da si i dalje tu, samo u drugom obliku. Jer lakše mi je pomiriti se s tim nego s tim da te nema, da si nestao.
Jedan dan bio si tu, bio si nečiji otac, stric, sin, brat, prijatelj, susjed i kolega. A idućeg dana te više nije bilo. I iza tebe je ostala samo praznina. Ogromna rupa koja nas je polako uvlačila. Uvlači i dalje. I strah me pomisliti tko će prvi nestati u njoj. Jer ne znam kako će mama to preživjeti.
Svaki dan nedostaješ sve više. Ne znam kako to ide i ne znam gdje si sada, ali nadam se da šetaš svojom Likom i da se ponekad sjetiš i nas.
Voli te tvoja debela.

11.07.2018.

A

I onda poželim pobjeći. Ne u drugu državu, ne u drugi grad. Poželim pobjeći u prošlost.
Odlutati godinu dana unatrag.
Poželim još jednom osjetiti tu sigurnost u tvom zagrljaju. Tvoj poljubac u čelo.
Način na koji ti se zjenice rašire kada me ugledaš.
Poželim da me još jednom dočekaš u hodniku škole.
Poželim da još jednom ostanem bez daha dok me grliš u onoj svojoj crnoj jakni koju sam toliko mrzila.
I da ju još jednom obučeš meni u inat.
Poželim da tvoje ruke opet prođu mojim tijelom. One trnce i želju.
Poželim još jednu "ja tebe volim više" svađu. I poželim da ti nisi taj koji je pobijedio.
Poželim još jednu subotu u gradu, šetnju od par sati našim ulicama.
I onu jednu klupu daleko na Bosutu.
Poželim i onaj jedan zeleni most. Njegove stepenice i osjećaj koji sam imala dok sam s tobom gledala u daljinu. Poželim još jednu svađu oko kafića u koji idemo. I da se još jednom, kompromisno, dogovorimo da ćemo po mom inače ću ti se popeti na glavu.
Poželim da me još jednom pogledaš onako kao da sam centar tvog svijeta. I poželim opet biti to.
Poželim još jedan osmijeh u sred poljupca. Ali ne poželim još jedan poljubac, jer znam da ni tisuću ne bi bilo dovoljno. Uvijek ću te ostati željna, uvijek ćeš biti nešto najljepše što sam imala. I uništila.
Poželim da nisam digla ruke od tebe. Od nas.
Da te nisam prodala za prolazno..
Poželim da te nisam toliko bolila, da me nikada nisi upoznao.

08.07.2018.

Just asking

Jel može godinu dana unazad? Dok sam još imala prijatelje, složen život i složnu obitelj, dok sam još imala uju, dok je sve još bilo lijepo, dok nisam bila okružena neznancima, dok sam još imala njega i bila dobra osoba?

04.07.2018.

Okej je, moglo je biti i gore..

.. sve je okej.

29.06.2018.

..

Kažu da je ona gadno, a ti si se izvukao s par ogrebotina. Kažu da će ti to zamjerati do kraja života. Jer ona se htjela udati za tebe, za dva mjeseca. A sada ste oboje po bolnicama. Razdvojeni. Kažu a ste trebali imati lijepu budućnost, a sada sve visi o niti. Jer ona možda nikada ne ustane.
Kažu, a ne slute koliko ste jaki. Koliko se volite.
Ne znaju da je vrištala tvoje ime čim je došla k svijesti. Ne znaju da je bila cijela smrskana, a samo je htjela da ti budeš dobro. Ne znaju da je vrištala tvoje ime kroz bol.
Ne znaju da si pokušao doći do nje. Da su nju izvukli prvu jer si ti to tražio. Ne znaju ni to da si se molio cijelo vrijeme, mada nisi vjernik. Ne znaju da si psovao sebe i nadao se da je tebi puno gore nego njoj.
Ne znaju koliko jak je vaš odnos. Ne znaju a svejedno pričaju. Jer to su ljudi, odvratna vrsta, puna prijezira.

26.06.2018.

Od ovoga do ničeg..

"Stvarno si savršena cura i toliko njih bi dalo sve za tebe jer pomjeraš svijet svojim osmijehom, ali njegov očito ne."
"Ne mogu te gledat kako se uništavaš zbog njega a ne mogu te ni ostavit u tom paklu. Ako se ona noć iz bussa ikad ponovi ja ću plakat s tobom a onda ću ga prebit na mrtvo ime."
"Nisi ti kriva što je taka . ("Ja sam ga napravila takvim, upropastila sam ga"). Ti ne možeš ništa upropastit, cure kao ti samo poboljšavaju ovaj šugavi svijet"
.
.
.
Bio si mi toliko dobar prijatelj.
.
.
.
.
And then, you kissed me.

22.06.2018.

Sanjala sam ga..

Sad bi on rekao da je to zato jer ne mogu živjeti bez njega. A ja bih se samo smijala i onda ga spustila s nekom još gorom forom. Ali toga više nema, pa mi ostaje samo prepričati san ovdje. Bili smo na nekom okupljanju, on i ja. Ali ne skupa. Bilo je previše ljudi, jedva da sam ikoga prepoznavala u gužvi. Ali kada mi je netko stavio ruke na oči (mada on to nikada ne bi napravio) znala sam da je on. Okrenula sam se i vidjela prvo njegovo društvo pa tek onda njega.
-Falio sam ti?- nasmijao se i krenuo prema meni. Znala sam da je pijan i da će me probat poljubit a iz nekog razloga nisam to htjela. Bila sam bijesna na njega ali ne sjećam se zašto. Poljubio me a ja sam ga grubo odgurnula od sebe. Nije to očekivao. Ali opet je pokušao.
-Da ti nije palo na pamet! Makni se od mene!- vrištala sam i privlačila pažnju ljudi.
-Samo daj da te poljubim.-rekao je nedefiniranim tonom. A ja sam zazvala njegovog najboljeg prijatelja da dođe i makne ga od mene. I dok ga je ovaj micao i pričao mu nešto ja sam shvatila da ga više nikada neću vidjeti.
Probudila sam se s istim tim osjećajem. Jer nikada ga više neću vidjeti.

20.06.2018.

Falimifalimi

Dan prođe užurbano, vrtim u glavi sve s njim ali ne poželim mu se javiti. A onda dođem kući, sjednem na balkon i dođe mi da ga nazovem. Da vrištim na njega jer ga nema, jer mu ne nedostajem. Jer me ne želi.
A onda shvatim da sam si sama kriva, ja sam to presjekla. On je takav, čak i da ga je briga ne bi mi se javio prvi. A ja više nemam snage.
Fali mi. I mislim da je ovo samo početak, a možda je i do PMS-a. Ali neću preko sebe, neću k nekome tko ne drži do mene.

18.06.2018.

It's summer time

Hvala Bogu pa je sve gotovo, situacija s D me malo živcira. Kad malo bolje razmislim, sve me živcira i jedva čekam spakirat se i otić na dva mjeseca :)

06.06.2018.

What the hell?

Ne shvaćam što se događa s ovim svijetom. Jesam ja čudna ili su ostali? Jer od kada je, i u kojem svemiru, normalno da dečki varaju cure jer se "jednom živi"? Ne shvaćam stvarno. Ali, ako mene ikad prevare, ubit ću ga golim rukama. Sa zadovoljstvom ću ga odrobijat.

04.06.2018.

Žao mi je curo čije ime ne znam..

Veselim se karmi i zanima me na koji način će me stići. :)

26.05.2018.

Ionako si mi išao na živce.

Aj što si ti ispao takav, to je bilo očekivano. Znala sam od prvog dana kakav si. Ali što mene to ne dotiče, e to me brine. Jer prvi put nemam tu potrebu vratiti izgubljeno, prvi put razmišljam ponosom jer emocija ionako nemam. Weird af

25.05.2018.

..

Već je 5-i mjesec kako te nema , a ja se još uvijek nisam pomirila s tim. Pitam se hoću li ikada.

24.05.2018.

*samo preskoci post*

Dva mjeseca nije puno, stvarno nije. Previše kratko se znamo. I brzo je prošlo.
Nije ni čudo kad me živciraš 24 h dnevno, 7 dana tjedno. Nekad mislim da se ujutro probudiš sa mišlju "danas ju moram izludit toliko jako da sjedne na bus i dođe polomit mi i one kosti za koje nisam ni znao da ih imam", a kunem se, jako si blizu toga.  I to što si me poljubio, jer znaš da nisam takav tip cure, jer znaš da imam principe i jer znaš koliko vlastitih pravila sam prekršila samim time što sam izašla s tobom,  e to me izludilo. A to što mi se svidio osjećaj, posebno me izludilo. Jer ej, stvarno si dobar toliko koliko govoriš. I mrzim to, razlika u godinama je jedva primjetna ali toliko jako mi smeta. Jer jako dobro znaš da si prvi stariji dečko koji je doprijeo do mene i redovito mi to napominješ. Zapravo, sve na tebi mi smeta.  Smeta mi kako se smiješ, kako grizeš usnicu (i svoju i moju), kako tjeraš inat mada znaš da ne može biti po tvome, to kako prolaziš rukom kroz kosu, to što me namjerno naživciraš sa "smiri se" kad mi fali jedan korak do toga da uzmemm ljestve i prebijem te, to što stalno izlaziš van, pišeš mi cijelu noć i namjerno se ne javiš kad dođeš kući (jer zašto me ne bi naživcirao?), to koliko dobro ti stoji trenerka, što stalno nosiš crno, to koliko si visok i koliko volim tvoju snagu. Izluđuje me to koliko si pametan i to što znaš kako pogoditi u živac. Smeta mi to što si toliko smiren i staložen dok ja ludim na sve, to što si me uhvatio za zapešće i što sam drhtala pod tvojim rukama.  Mada ne drhtim.  Nikad.  Smeta mi to što u meni budiš bijes, sreću, tugu i mir. Tisuću emocija a nisam čak ni u pmsu. A uskoro ću biti i strah me da ću te odrobijat. Jer tebi je sve lako, ti sve podnosiš sa osmijehom i smiriš me s lakoćom. Dok je u meni nemir, a nikad prije nije bio. I tebi je to zabavno, jer inače sam staložena, inače nisam bahata. Kako ti kažeš, princezica sam. A ti mi rušiš krunu. I tako skroz dok ne odem na živce i ne prekinem ovu igru. 

21.05.2018.

:)

Sve je nekako nestvarno, osjećaj je bio previše dobar da bi se ponovio. Prešla sam preko one svoje "ako te imala svaka,ti ne možeš imati mene" isključivo zbog tog osjećaja s njim.. Znam kakav je tip dečka i razum me stalno podsjeća na to da mu ne trebam vjerovati. Jer previše je pametan, ne mogu protiv njegovog karaktera i uporno vodi glavnu riječ. Ponekad je ultra hladan a, s druge strane, nekad sam uvjerena da mu je stalo. Sve u svemu, igramo toplo hladno. Ali Bože,toliko lako me izbaci iz takta i radi to namjerno. I dalje drži neki zid između nas.. I to je okej. Još se upoznajemo. Imam dobar osjećaj, prelazi preko svojih navika i principa zbog mene (mada mi to kasnije nabije na nos), ali ne vjerujem mu. Ne mogu znati da to nije radio sa svakom prije mene. A imao ih je.
A ja sam se previše puta nadala i završila razočarana.
Zato ovaj put igram pametnije, hladne glave i sa što manje emocija. Osim te želje da ga našamaram. Lakše će bit kad nestane. :)

19.05.2018.

Sretna sam, užasno sam sretna.

I želim to zapisati.

19.05.2018.

Finally

Nemam tremu, samo te jedva čekam vidit. Zanima me kako ćemo kliknut i hoće sve proći dobro. Ali i da bude loše, nema veze. Život ide dalje.
Šta rade oni više s tim kodovima?

17.05.2018.

:)

13.5.2017 došao si k meni kao najljepši poklon ikada. Danas sam gledala kako na svijet dolaze tvoji potomci. 4 mala mačića, 3 crna i jedan žuti. Nakon prvotnog razočarenja što nisi muško, uljepšala si mi cijeli mjesec. Samo mene si puštala blizu, mazila sam te cijeli vrijeme i mojoj sreći nema kraja.
Jel prerano da im kupim najbolju hranu i naručim one male slatke ogrlice? Hmm

13.05.2018.

Tko bi rekao da će do ovoga doći?

One hladne noći, dok sam stojala pred tobom, na rubu suza, gledajući te kako šutiš, srce mi je puklo. I skoro sam umrla.
A ove noći ti si umro u mojim očima. I ne nadam se da će ti sve doći na naplatu, ne želim čak ni da shvatiš da sam ti bila jedan od boljih životnih prijatelja. Ne želim ništa, od tebe više ništa..

12.05.2018.

Tb na big 18

Cijeli dan slušala sam "više nisi dijete, sad kreće život" govore. Ali moje misli odlutale su u maleno mjesto nedaleko od mog.  U jednu kuću u kojoj nikada nisam bila, jer nije me imao tko vodit (ili nije htio). Znala sam još i tada, isto kao što sam znala u ponoć, nećeš se sjetiti. Datum sam skrila, nitko ništa nije objavljivao, a u tvojoj glavi nije bilo mjesta za nešto što se tiče mene.  Pa ga nisi zapamtio. Mada si prije dvije godine čekao ponoć sa mnom,  i mada sam ja i prošle sjedila na plaži i brojala sekunde moleći se nekome u koga ne vjerujem (jer vjeruješ ti) da si sretan. 
I nisam plakala, stvarno nisam. Puno njih se nije sjetilo, puno njih je prekriženo.  Ali osjećala sam se izdano. Zaboravljeno. 
Plakala sam tek kada se predvečer, na mom mobitelu, stvorila poruka od tri riječi.  Zar je nakon 12 godina prijateljstva "sretan ti rođ" sve što mi imaš za reći? 
Jer ako je, bolje da si šutio.. Ovako si samo pridonijeo mojoj odluci da je vrijeme da te precrtam. Da te spremim u staru kutiju kao i igračke iz tog doba kada smo se tek upoznali.
U petak je bilo lijepo.  Pili smo (8:15, točan trenutak mog rođenja dočekala sam pored lavora zahvaljujući toj odluci), pjevali, plesali. A u ponoć sam dobila jedan poziv.  
"Sretan rođendan, zabavi se, nemoj puno pit, budi mi sretna,  *par sekundi tišine* volim te". Osvrnimo se na tren na ovo doba prošle godine kada sam srce slomila nekome tko je živio za mene. I'm gonna burn in hell. Ali još smo djeca, još trebamo živjet. Jedno bez drugoga. Jer ono je bilo gušenje.  I nema veze što je osjećaj bio dobar kad smo polako tonuli. 
Iza ponoći me na razgovor natjerao i prijatelj, razgovor koji nisam htjela imati, jer me nije ni najmanje briga za to što me voli. Zvuči sebično, znam.  I je.  Jer to je izdaja, najbolji prijatelj mu je. A ja ne želim sudjelovati u tome.
Zvala je i baka, prvi put da mi čestita i ona (uz dozu nabijanja grižnje savjesti) a zatim još jednom da mi klinci pjevaju (uz malo veću dozu manipuliranja). Čestitao je i on, naravno da je. Jer svjestan je da ga se ovih dana planiram odreći jednim potpisom.  Jer ja tatu imam, a ta titula ne pripada njemu.

I žao mi je uja, žao mi je što je došla samo ona. Žao mi je što se cijela obitelj raspada. Žao mi je što nisi tu da to smiriš.  Žao mi je što to moraš gledati od gore.. Žao mi je što ne vjerujem, jer da vjerujem molila bih se da sve to prestane.  Ali nakon što su nam uzeli tebe, u meni više nema ni trunke vjere. 

02.04.2018.

Molim te da me puste..

Samo daj reci da i gotovo.

31.03.2018.

Uzalud ti to što me gledaš ružno kad me tvoj dečko gleda kao Boga (:

Prošli mjesec lutam trgovačkim centrom s prijateljicom i sretnem T. ruku za ruku s nekom curom. I bude mi drago, ali onako stvarno, jer cura je preslatka a on mi je djelovao baš hepi.
I aj pomislim ja da je tu kraj o toj temi. Kad tjedan dana iza toga ja u kafiću i dođe i ona s nekom svojom. I ja, baksuz, gladna a da bih došla do pekare moram proći pored njihovog stola jer su odmah do vrata. Vraćam se ja nazad kad vidim zamijenile se one za mjesta (da me prija valjda bolje promotri), i ista ta prija izusti onako poluglasno (ali imam ja i više nego dobar sluh) "zašto drolje šetaju same". I tu stanem i razmislim, uzela ja sebi 10-ak sekundi da odlučim hoću joj razbit glavu ili ipak ne. I haj neću, iz poštovanja prema njemu. Samo se nasmijem i suzdržim da ne kažem "zato što mi je dečko tvoje prije dosadio". I ja glupača opet mislila da je to to. Hodam školom i pitaju me zašto me ona cura odmjerava. Okrenem se, ono ona. Rekoh vidi se zašto ste skupa jer ni on ne može skinut oči s mene u busu. Gutaju me pogledom oboje, doduše na skroz različite načine. Ali ajde, neću sukob, ipak mi je on ostao u lijepom sjećanju.
U ponedjeljak uđem wc kad ono opet ona i ta njena prija, ignoriram ja to njihovo gledanje i podsmijavanje, a onda ona prođe pored mene, kaže 14.10 i nasmije se onako pravo, glasno, bahato. I mislim si ja, koliko glupa moraš biti da ne shvatiš?
Kao prvo, dečka ne bi imala da sam ga ja htjela. Kao drugo, očito ti priča o meni mada nismo bili skupa. Kao treće, rugaš me s datumom na koji me on poljubio što također znači da ti je pričao o meni i da me pamti.
Pa hajde curo, koliko očajna? Da mi te nije žao, i da mi nije zabavno, davno bih prekinula tu vezu. Šteta što nisam smeće..

16.03.2018.

Svi odrastamo, sve se promijenilo..

..i sve se raspada

04.03.2018.

Ne ignoriraj me..

..ne radi mi to

25.02.2018.

25.12-25.2

Prošlo je dva mjeseca od kako te nema, a kao da si još uvijek tu.
Propustio si dva rođendana, Novu Godinu i poneko obiteljsko okupljanje. A kao da nisi. Osjeti se tvoja prisutnost, jako. I volim misliti da si s nama bar duhom. Lakše je nekako..
Kuća odlično napreduje, bit će to i bolje nego što si zamislio ne brini.
Žao mi je uja, žao mi je što si to morao biti baš ti.. I ništa nije isto bez tebe, nikada neće biti kao prije.
I bila sam glupa prije, mislila sam da znam što je bol. Ali tek sada, kada uđem u tvoju kuću a na tvom mjestu nema tebe shvatim što je to. Boli, stvarno boli.. Boli to što su nam te uzeli. Za sve što dolazi nedostaješ.

24.02.2018.

Očito sam glupa za te stvari.

Čovjek bi pomislio da ću nekako očekivati da se neće pojaviti na dogovor. Jer ipak je on takav. A ja se glupača spremala satima, birala što ću odjenuti i što ću s kosom. Došla u grad, našla se s ovih dvoje, čekamo njega i dođe mi poruka da ipak neće moći. Pa onda bijes, onaj ogromni, pa suze. Pa zvanje najboljeg prijatelja da mu sve kažem.
I onda je on došao skupa s još jednim prijateljem i proveo noć s nama mada je već imao planove. Ipak imam najboljeg priajtelja na svijetu. :)
Kasnije saznam da ovaj nije mogao doći ali da je imao planiranu briju za taj dan, prije sastanka sa mnom, i želudac mi se okrene tri puta. Jer, fuj, šta on misli da je ovo neki film pa može što hoće ili?
Ovaj put ću biti pametna, nema nagle reakcije, svađe niti pokazivanja da mi je stalo. Mada poželim vrištat svaki put kad mi pošalje poruku i samo ga želim našamarati jer je svjesno pustio da se zaljubim u njega govoreći da i on osjeća isto. Ali neću. Ne treba mi još poniženja. Želim ga još jednom zagrliti, to ću si i omogućiti. I nakon tog zagrljaja se više ne znamo.
Ali tako jako sam se nadala da mu se sviđam.. Jer on se sviđao meni, s njim sam imala isti osjećaj kao s A. a to mi se nikada prije nije dogodilo. I pokazivao je da mu se sviđam, puno. Ali eto, život ide dalje hehe

22.02.2018.

:)

Ne želiš da mi pripadaš,
kažeš, sloboda ti je draža.
A ipak kažeš da ti značim.
Držiš me blizu,
ali ne dopuštaš da ti se uvućem pod kožu.
Želiš da budem tvoja,
a ne želiš me.


Poprilično dosadan dan. Niti jednom se nismo uspjeli vidjeti, mada mislim da bi nekako to i mogli izvesti da se više potrudio ali ajde eto sutra ćemo biti cijelu noć skupa pa je okej.
T. mi se javio. Ne znam što sada hoće, nisam ni otvorila poruku. Ne dam da mi uništi ove dane.
Danas je rođendan dečku kojeg sam upoznala ljetos i kojeg više nikada neću vidjeti.. Maloj mazi koja nam se svima jako lako uvukla pod kožu i jako lako sam mu napisala čestitku a onda se rastužila što je nikada nećemo produžiti..
U ponedjeljak je bio rođendan još jednom s mora, za njega sam se ipak dvoumila jer taj dečko je svaki moj korak shvaćao kao nadu. Jaao sjećam se kad je pio s curom s kojom je tada imao nešto, i s njenom ekipicom i u sred noći pijan meni došao na vrata i govorio mojim cimericama da sam ja kriva što on više ne može "brije". Preurnebesno hahaah. Em me jedva znao, em ima jedva 18. Opasan neki lik. Čestitala sam ipak.

17.02.2018.

Part 2

Neki su ljudi predodređeni za puštanje.
Znaš to još i prije nego se grčevito uhvatiš za njih, pa se ipak uhvatiš. Jer se nadaš da će ostati, da ćeš biti dovoljna.
I na tren sve je savršeno, osjećaš se kao na sedmom nebu, svaki dan ti počinje i završava s osmijehom, problemi ne postoje i svijet gledaš kroz ružičaste naočale.
A onda se sve obrne i već u idućem trenu stojiš na sred ulice u suzama. Moleći da ostane onoga tko je davno otišao. Nekoga tko nije ni pokušao ostati.
I nemaš se pravo žaliti. Jer karte su otvorene od samog početka. Znala si da će otići. Samo se nisi nadala da će taj dan doći tako brzo.
Nisi očekivala da će ovoliko boljeti. Jer, u konačnici, nije pravedno da te boli netko tko nikada nije niti bio tvoj.

17.02.2018.

A što sada?

Gadi mi se moja kosa. Moj osmijeh i moje tijelo.
Gadi mi se ova subota i žalim što nisam prespavala onu u kojoj sam te upoznala. Jer da jesam glava mi sada ne bi bila u kaosu.
Gadi mi se to što sam te idealizirala.
Gadi mi se to što sam bila dječje naivna.
Gadi mi se što nisi bio takav kakvim sam te smatrala.
Gadi mi se moj (ne)smisao za humor. Gadim se sama sebi. Jer da sam bila smješnija, ljepša, zabavnija i zanimljivija možda bi mi dao priliku. Možda bi se i ti zaljubio.. Gadi mi se to što si se igrao sa mnom. Gadi mi se što sam povjerovala u to da bi ti, predivan, imao nešto sa mnom koja sam jedva prosječna.
Gadi mi se što si me jučer zvao samo da me zagrliš. A noćas mi napisao da nisi za takve stvari.
Gadi mi se što si "otporan" na ljubav.
Gade mi se društvene mreže i ti sastanci subotama.
Gade mi se dopisivanja do kasno u noć. Gade mi se oni dugi pozivi i osmijeh prije nego utonem u san.
Gadi mi se što si uspio iz mene izvući to koliko mi se sviđaš.
Gade mi se tvoji crteži. Svaki osmijeh upućen meni. Gadi mi se i izlazak za valentinovo. Gade mi se oni izlasci na hodnik da se vidimo. Gadi mi se sve što me činilo toliko sretnom. Sve što mi je davalo nadu.
Gadi mi se što sam riskirala s tobom, a ti mi pokazao da nisam trebala.
Gadi mi se sve to, pa i puno više. Ali još uvijek mi se ne gadiš ti..

16.02.2018.

"Jel se možemo naći prije nego odem da mi vratiš dezodorans?"

Zagrljaj (prvi). Za dezodorans ni riječ. Osmijeh od uha do uha. Sviđam mu se. :)

15.02.2018.

14.2.2018

Najljepše valentinovo s najljepšim prijateljem.

08.02.2018.

Jučer su mi rekli da me voliš, danas shvaćam da te ne želim. Jer kakva je to ljubav ako o njoj šutiš?

Nekad me stvarno strah da nisam okej u glavi s tim osjećajima. Jer svaki dan mi se svidi drugi, na prvu grešku odlazim, opraštam ali ne primam nazad i prebrzo zaboravljam.

06.02.2018.

Time to move on.

E da, zaboravila sam spomenut i ovo.
Sjećate se A? Ma znaate već kako to ide, najbolji prijatelji od kada znam za sebe, najljepši odnos, prva (mada dječja) ljubav, moje priznanje, pozdravimo se tu i tamo u prolazu sad. A kako ne znatee? Onaj što me osramoti pa se ja njemu ispričam. Znate, onaj koji se potrudio osobno me bacio na dno a ja mu posvetila novi blog. E daa taj..
Sanjala sam ga neki dan. Čudan san. Sjedila sam na nekoj novoj kutnoj u mom dnevnom boravku, gledala sam neki novi tv i u ruci mi je zazvonio neki novi mobitel. Javila sam se. I on je odmah krenuo nabrajati kako mu nedostajem, kako mu je najveća pogreška to što me otjerao i da je napokon došlo vrijeme za nas. Ljigavo, znam. Ali kroz cijelo tijelo su mi prolazili oni sretni trnci. I već u idućem trenu se njegova jakna našla u mojim rukama. Pokušavala sam ga dobiti na mobitel jer je kasnio. Nakon 5-6 pokušaja, shvatila sam da nešto vibrira u jakni. Izvadila sam njegov mobitel i na pozadini vidjela njenu sliku.
I to mi je pomoglo da shvatim. Jer zašto voljeti nekoga tko već ima osobu za tu funkciju? Ne znam, glupa sam.

06.02.2018.

Daj samo više da se rastanemo.

Ako išta mrzim onda su to osobe koje svoju negativnost (i/ili lošu volju) vole prenositi na druge ljude. Okej, kužim, imaš loš dan, prirodno si nadrkan. Ali nema potrebe da ga upropaštavaš i nama koji smo osuđeni 7 sati dnevno biti s tobom osim ako nam se posreći pa pobjegneš. I ne lik, to što te ne prijavljujemo ne znači da te svi volimo već da se lakše diše kad te nema (doslovno). I ne, tvoje fore na račun dečka koji posjećuje psihijatra zbog trauma iz djetinjstva nisu smješne, ni najmanje. Isto kao što tvoje fore na naš izgled nisu zabavne. Baš kao što ni ti nisi zabavan dok imitiraš curu koja se taj dan rasplakala. Nisi zanimljiv čak niti onda kada ističeš to da imaš puno više novca od nas (a ja nekako prešutim da se i oblačiš ženstvenije od nas, jer, hej, košulju oko struka smiješ nosit samo ako si žensko ili to planiraš biti- tu razinu čak niti ja još nisam dosegnula). Nisam homofob, baš naprotiv, podržavam to da svi imamo pravo biti onakvi kakvi jesmo bez osuđivanja. Ali osuđujem to što on osuđuje sve oko sebe dok mi uporno glumimo da ne primjećujemo to što je očito. Jer ga ne želimo povrijediti. Jer nismo smeće kao on. I mislim da je vrijeme da i ja malo pokažem koliko veliko đubre mogu biti.

01.02.2018.

A nek ide život, lijepo se smije..

Nek uđe u zapisnik da sam već sada svjesna da ću se u ovog dečka zaljubiti.

01.02.2018.

-

Izašla jučer s prijateljem na kavu, nakon SAMO godinu dana dopisivanja. Prala me trema 3 dana prije i jučer je sve prošlo (osim želje da otrčim kući jel). I bilo je odlično, 2 sata neprekidnog pričanja o svemu.
U subotu mi se javio jedan dečko kojeg sam upoznala na toj nekoj radionici i djeluje stvarno zanimljivo. Jučer me zvao da izađem van da me vidi :)

30.01.2018.

:)

Ništa od maturalca, ne mogu svoje tražiti da se upuste u još veće dugove zbog mojih 5 dana lutanja.

29.01.2018.

..

Mogu li te i dalje zvati najboljim prijateljem ako važem svaku riječ prije nego ju izgovorim? Jesmo li i dalje najbolji prijatelji ako me strah da ćeš sve što kažem iskoristiti da me povrijediš (i ako ti to radiš?)?

24.01.2018.

Bff.

Ja sam uz tebe,vjeruj mi. Rekao si mi dok si penjao na stablo tik do mene.
Ja te pazim,vjeruj mi. Rekao si mi dok sam hodala po rubu mosta dok si me ti držao za ruku.
Ja ću uvijek biti tu,vjeruj mi. Rekao si mi kada sam se uplašila odrastanja.
Ja te nikada neću napustiti,vjeruj mi. Rekao si onoga dana kada su moje zelene oči bile zamagljene zbog smeđeg dečka.
Meni si najbitnija,vjeruj mi. Rekao si kada sam bila ljubomorna na pažnju koju joj posvećuješ.
Neću te ostaviti samu,vjeruj mi. Rekao si kada sam imala noćnu moru.
Nisi trebala toliko vjerovati. Rekao si onoga dana kada si otišao.

20.01.2018.

Kada nestaju suze?

It's useless to miss something that's never coming back.

17.01.2018.

Nestane li bol ikada?

Uja nedostaješ..

15.01.2018.

Postoji li neka dijagnoza za osobu koja se ispriča kada drugi skrive nešto?

Ali sve u svemu, tih par osmijeha i taj kratki razgovor su mi uljepšali mjesec.
Žao mi je prijatelju,žao mi je što to više nismo. Eh, da samo nisi napravio sve to. Samo da nisam otišla..

13.01.2018.

Neke povezanosti nikada ne prestanu.

Ne znam jel znate za onu aplikaciju na instagramu,onaj sarahhah. Nije ni bitno,iskreno,samo hoću zabilježiti ovo što se dogodilo.
Dobijem danas na tome dva "pitanja" prvo je slovo "A" i odmah iza toga "*moje ime* nije umišljena,ona je samo jako mala i voli jest snijeg". Ne čujemo se već dugo, mjesecima ga nisam vidila, ali znala sam da je on. I screenam to i objavim na story na instagramu (nemam život,pa povremeno objavim nešto zanimljivo) i pored slova "A" stavim "B" jer su to njegovi inicijali a na ovo drugo napišem "a nije bas da sam imala nekog izbora" i "a nisam baš tako mala".
I sekundu nakon toga mi dođe poruka od njega "jesi skuzila da sam znao da ces napisati B pored toga, 15 njih te svake zime baca po snijegu ali znao sam da ces znati da sam ja, jer znas me i znam te hahahaah".
I zvuči djetinjasto, ali nekako mi je toplije oko srca sad kada znam da se još uvijek znamo toliko dobro. Najbolji prijatelji očito ne nestaju tako lako.

13.01.2018.

Sretan rođendan anđele, volim te.

Prošlo je 20 dana od kako te nema. Još uvijek je prerano, ali nekako sam se već pomirila s tim da ću u sred dana, radeći nešto uobičajeno, shvatiti da te nema i da će suze same krenuti. Naučila sam već na bol, na prazninu.
Tvojoj najstarijoj princezi je rođendan uja, 15-i. Više nije dijete, više joj se ne bi sviđalo da ju zoveš princezom. Žao mi je što nećeš biti tu na jesen kada krene u srednju školu, žao mi je što nećeš biti s nama 30.6 i 18.8. Propustio si njegov rođendan, nećeš biti tu ni za njen. Na toliko toga nećeš biti. Toliko malo vremena je prošlo a već si previše propustio.. I rastužuje nas to.
Danas je tvojoj princezici rođendan, stalno je govorila da ćeš ju morati prestati zvati tako kada prestane biti dijete. A mislim da bi sada sve dala da ju još jednom nazoveš tako.

12.01.2018.

...

Ne sviđa mi se što je moja prijateljica drukčija u društvu.

11.01.2018.

Od malena za sva vremena♡!

Jučer smo cijeli dan bili skupa. Zvali smo njegovu mamu na facetime da vidi jel smjesa dovoljno gusta, a onda smo (uz njenu pomoć) shvatili da trebaju ići i jaja. Nisu to baš bile ukusne palačinke.
Danas je prespavao vrijeme za našu jutarnju kavu. Onda smo prošetali, i po prvi put od kada se znamo smo se pozdravili. Mada to nije bio pravi pozdrav.
Sutra će već biti daleko.

08.01.2018.

Dobrodošla 2018, molim te budi dobra.

Sad sam naišla na post o 2017 godini i nije mi jasno kako sam zaboravila na to.
Pa hajde da je zabilježimo negdje, mada radije ne bih,
Počela je savršeno, ljepše nije mogla. Onaj jedna toliko otrcani poljubac u ponoć i noć u njegovom zagrljaju. Obećanje da je i iduća naša, baš kao i svaka naredna. Slatko. Ove godine se više ne znamo. Konstantne svađe sa A. i konačan prekid prijateljstva, a par mjeseci kasnije i prihvaćanje činjenice da ga više nikako ne mogu pravdat jer je smeće. U 6 mjesecu izgubila sam O. i I. a Đ. puno ranije, ali preživilo se. Na kraju 6. mjeseca, netom prije odlaska na more prekinula sam i s dečkom od gore. Zapravo, bila je to pauza ali realno tko se ikada pomiri nakon pauze? Zar se nakon pauze uopće treba miriti? Sve u svemu, tu odluku još nisam požalila, mada je dobra osoba. Djeca smo još. Pomirila sam se s Markom i to je bila jedna od boljih odluka ove godine, jer najbolji je prijatelj kojeg ću ikada imati. Na moru je bilo odlično, upoznala sam Filipa i mislila sam da će to biti prijateljstvo za cijeli život jer ono, odgovarali smo si. 24.8 on se pokušao ubiti, krivnja se svaljena na mene i ljeto je upropašteno. Ostali smo u kontaktu sve dok on nije rekao nešto jakojako glupo Ivoni pa sam ga prekrižila. Jer očito križam osobe jako lako. Upoznala sam tamo još ljudi, ali oni mi sada nekako nisu ni bitni za spominjanje. Škola je na početku bila čudna, jer od nas 5, ostale smo samo nas dvije, ali ubrzo smo postale 4 i sve je bilo dobro. Tamo negdje u 9 mjesecu zbližila sam se sa Domom i s Vekijem, i to je jedna od stvari za koje sam zahvalna. Mijenjala sam mišljenja oko fakulteta, mijenjam ih i sada. Sredinom 11-og mjeseca saznala sam da uja ima rak, mislila sam da mi je to srušilo svijet. Ali ne, svijet je srušen 25.12, točno na Božić, kada su me probudili s rečenicom "uja je umro". To je upropastilo sve. To je ubilo Andreu i moju mamu. Tu su, a nema ih. Teško nam je svima, mogu mislit kako je tek njegovoj kčeri i sestri. Jer uja je bio naše utociste, naša podrška i oličenje dobre osobe. Bog uvijek uzima najbolje, jel da? Doček je bio katastrofalan. Jedina dobra stvar u ovoj godini je to što sam postala hladnija i smirenija. I drago mi je što je gotova.

08.01.2018.

2 tjedna

Još davno sam čula da je najgori dio kada izgubiš nekoga sahrana.
Ne slažem se s time. Da, grozno je, nema uljepšavanja. Ali najgore je ono kada se probudiš u noći, nakon groznog sna, i shvatiš da to nije bio san i da te osobe stvarno više nema.
Ne znam žaliti, nikada nisam znala i mislim da nikada neću. Ne znam se ponašat u skladu toga, smijem se , izlazim u šetnje, geldam filmove, tu i tamo zapjevušim nesvjesno. Ne znam žaliti, a ubija me iznutra. Svaki dan me bol sve više guta.
Nadam se da je istina, da će bol nestati s vremenom.

06.01.2018.

Živjela bezosjećajnost.

Eto ti ga na, ni na tebe više nisam slaba. Sad se diči time što si Nijemac, ajde sad da te vidim kad me boli nešto što očito niti jedno od nas nema.
Da,mislim da me dere pms jer samu sebe ne prepoznajem..

04.01.2018.

"3 uri san već s tobon"

Srce puno. Ma tko kaže da prijateljstva na daljinu manje vrijede?

02.01.2018.

Tako da,mir i sjašite. Hvala.

Niti jedan od vas ne zaslužuje zvati se mojim tatom. Čak ni ti koji se redovno iskaljuješ na meni i svaka druga riječ ti je uvreda. A pogotovo ne ti, stranče.

02.01.2018.

Zvone dolazi sutra,mama pohuje karfiol..

A ja uzbudena kao malo dijete😍

UPDATE
Prvi post ove godine. Idemo u nove pobjede nove poraze i nova dizanja!

31.12.2017.

Na korak do sna

Bolje bi bilo da sam kući ostala..

31.12.2017.

Zivot ide dalje, kaze moja baka.

Tjeraju me da idem s njima veceras jer predugo ovo planiramo da bih ostala kod kuce. A meni glupo, jer jedva da znam ikoga osim njje a ona ce bit s njim cijelu noc..

28.12.2017.

Moje jedine misli od 25.12

-Više ga nema.
-Jesu one dobro?
-Više ga nema.
-Ne jedu.
-Ne spavaju.
-Kako je mama?
-Moram ih natjerat da jedu i spavaju.
-Nikada neće vidjeti da sam završila faks. Toliko se ponosio sa mnom a neće doživjeti to..
-Ne smijem plakati pred njima, bit će im još gore.
-Moram biti uz njih.
-Mama,molim te budi dobro.
-Samo da sahrana prođe.
-Ne žele jesti.
-Njega više nema..

27.12.2017.

Samo želim plakati..

Ne želim glumiti da sam dobro, ne želim ih nasmijavati, ne želim peći proklete palačinke ni voditi ih u šugavi park, ne želim gledati filmove niti peći pomfrit. Ne želim ništa od toga. Želim plakati i vrištati toliko jako da ostanem bez glasa. Ali ne mogu, ne mogu zbog njih.
Radim ovo zbog tebe uja, zbog tebe i njih. Neću im dopustiti da padnu. Podignut ću ih s dna zbog tebe.Pokupiti ću sve njihove slomljene komadiće i spajati ću ih sve dok jednom ne ostanu gotovo cijeli. Jer kompletni nikada neće biti, uvijek ćeš nedostajati ti. U njihovim životima, u njihovim srcima. U nama. Kvragu, samo želim plakati.

26.12.2017.

??

Kako djetetu od 9 godina objasniti da nije bio san i da joj je tata stvarno mrtav?

26.12.2017.

..

Tvoji maleni anđeli su oko mene. Slušam kako dišu. Pažljivo pratim hoće li koja pustiti suzu. Jer suza im je dosta. Stvarno sam se potrudila, skupa sa Tonkom. Mama je rekla da moramo biti jake i pustila sam samo par suza poskrivećki dok mi je Dea bila u zagrljaju. Bile smo jake uja, bile smo jake zbog tebe..
Još samo jednu stvar te molim. Olakšaj im ovo. Ne mogu više gledati kako im se srce slama, pomozi nam, ne možemo ih sami spasiti. Daj da se izvucemo svi. I pazi na baku, znaš da je loše. Nije humano kada moraš svoje dijete sahraniti.

25.12.2017.

Ne, ne, moj sokole, nećeš umrijeti, ti i vila Velebita, vječno ćete živjeti.

Sjećam se kada sam sa svojih 6 godina zamolila uju da me odvede na izlet na zidine a on je odgovorio "ti ćeš mala ići gdje god si zacrtaš".
Kada sam imala 10 skupa smo pjevali ličke pjesme.
Kada sam imala 12 me krenuo zvati debela.
Kada sam imala 14 je protestirao kada ne bih mogla ostati spavati kod njih.
Kada sam imala 16 nije mu se sviđalo što više nemam 6.
Kada sam imala 17 uja se razbolio.
A moj 18-i nikada neće dočekati.
I sada, baš na Božić, 4 malene djece ostalo je bez oca. Jedna žena izgubila je sina. 4 sestre i jedan brat ostali su bez brata. Jedna žena sahraniti će svoga sina. A svi mi ostali izgubili smo osobu kakvu nikada više nećemo sresti. Osobu koja je zaslužila nadživjeti sve nas.
I zato nemojte o Božiću, a pogotovo ne o Bogu. Jer da stvarno postoji moj uja bi sada bio kod kuće,okružen svojom dječicom a mi bismo već bili na putu k njima.
Bog ne bi dopustio da djeca ostanu bez oca na Božić. Otišli su u Zagreb posjetiti ga, nisu ga vidjeli mjesec dana, na Božić su trebali biti skupa. A nikada više neće.. Nisu imali čak niti priliku vidjeti ga po zadnji put.
Nećeš biti uz njih kad završe školu, nećeš voditi svoje djevojčice do oltara niti upoznati svoje snahe. Nećeš ih kazniti nakon prvog pijanstva niti ih mudro savjetovati o životu. Nećeš biti tu kada pronađu prvi posao, dobiju prvo dijete. Nećeš ih gledati kako odrastaju. I sve to zahvaljujući tom velikanu kojem se svi molimo na ovaj dan. Da, bijesna sam. I to jako, s punim pravom. Jer kakve proklete veze ima taj "Božji veći plan" za njega s njim? Što je s njegovim planom za njega? Jel on planirao u 30 i nekoj dobit leukemiju? Jel planirao ostaviti sinove od 5 i 10 i kčeri od 9 i 14 bez oca? Jel planirao to da ga vlastita majka mora sahraniti? Jel planirao umrijeti prije nego je živio?
Spavala sam kada je tata došao reći mi, i sada se nekako nadam da još uvijek spavam. Jer nije moguće da postoji netko toliko okrutan da uzme nekoga na Božić.. Ne znam koja sila postoji,trenutno ne vjerujem ni u što. Ali ako ima nekoga gore, tko god bio, pazi na njega. Pazi da mu gore bude dobro, jer on se brinuo da nama ovdje bude dobro. Pazi da bude nasmijan, jer on je taj koji nas je nasmijavao. Pazi da ne radi previše jer ovdje nije znao granicu, i tjeraj ga da jede jer ovdje je često preskakao obroke.
A uja, tebi se samo želim zahvaliti. Jer toliko toga si napravio za sve nas. Hvala ti što si se borio, što nisi pustio da vidimo da te boli i da si slomljen. Hvala ti što si nesebično mislio na sve ostale u danima kada si trebao misliti na sebe.
Ne brini se za njih koje si ostavio iza sebe, svoji smo i svi ćemo im pomoći. A oni će, kada odrastu, slušati o tome koliko si dobra osoba. Jer anđeli ne umiru, samo si dobio drugi oblik.
Ne bojimo se zaborava, nemoj ni ti. Jer kako ona tvoja pjesma, koju toliko voliš, kaže; ne, ne moj sokole, nećeš umrijeti, ti i vila Velebita, vječno ćete živjeti.

24.12.2017.

NEMA VIŠE ZAVARAVANJA,NIJE MU STALO.

I ako me sad ne saslušaš do kraja ovo večeras će ti biti zadnji put da si pričao sa mnom.
-Oke

24.12.2017.

Ako ti nije stalo, a svjesna sam da nije, zašto nisi skidao pogled s mene sinoć?

Došao mi je prijatelj iz osnovne (preselio se u Njemačku) i izađem s njim i još jednim prijateljem na kavu. Od dva kafića izabrala sam onaj u koji nikad ne ideš, jer te iskreno nisam htjela sresti.
Sjedimo, zafrkavamo se, spominjemo stara vremena i atmosfera je baš liješa. Usudila bih se reći i utješna.
A onda ugledam tebe i prije nego što si me primjetio otrčim kao kukavica do toaleta (aj kao fina sam), kad sam se presala trest vratim se i sjednem na svoje mjesto. Zastaneš na pola paljenja cigarete i gledaš me 10-ak sekundi a onda brzo odvratiš pogled.
Svaki moj osmijeh bio je popraćen tvojim pogledom. Ali za Boga miloga, odselio si se i koji vrag i dalje radiš tu? Bila mi je potrebna nadljudska snaga volje da se suzdržim i ne pođem za tobom svaki put kada si prošao pored mene.
Izuzev toga, noć je bila odlična. Ostali smo na kraju samo ja i taj prijatelj i baš smo se napričali. Onako dubokoumno kako bi moja Ivona rekla.
Danas je rođendan bratiću uz kojeg sam odrasla, sretan rođendan smoto, voli te tvoja sister. (:

21.12.2017.

I ne mogu reći da ne boli.

12 godina prijateljstva, priče kako ćemo uvijek biti najbitnije jedna drugoj.
Srednja škola, hrpa novih ljudi. Obećanje i dalje održavamo.
Novi prijatelji, nova poznanstva, neki novi ljudi koji nam po svemu odgovaraju. Obećanje održavamo.
Svađe, puno njih. Uvijek se vraćamo jedna drugoj. Obećanje održavamo.
Njena veza od skoro godinu i pol, moja od 10 mjeseci. Obećanje i dalje održavamo.
Njena nova veza i nakon 3 mjeseca... obećanja više nema.

21.12.2017.

Ali ti se ponašaš kao da ne postojim..

Aj da me bar gledaš pa da se mogu žaliti na to što gledaš a ne pozdravljaš.

20.12.2017.

..

Ne smatraš se krivim, ne smatram se krivom. A suda nigdje. Za ovaj zloćin nema krivca, kazne, niti mira.

17.12.2017.

Ako ti je ikada bio plan da mi se zgadiš, čestitam, uspio si.

Izađem s D., pričamo i spomenemo i tebe kaže imao si nešto s *ne vrijedi pisat ime jer ju nikad više neću spomenit, a nema smisla vrijeđat ju jer je ne znam* 27.10.
Tad si imao nešto i sa mnom. Tad si me napao zbog storya s prijateljem. Dvoličan si frende.

16.12.2017.

!!!!!!!!!!!

Ima li ovdje itko da studira SOCIJALNI RAD a da je voljan odgovoriti na par pitanja meni koja želi studirati to?

15.12.2017.

Jer to što on meni radi nije zdravo za razum.

Živim za dan kada ću se spakirati, stati na kućni prag i reći mu da više ne postojim za njega.

15.12.2017.

..

Učili su me da ne plačem zbog dečki i propalih ljubavi jer "nisu vrijedni suza". Učili su me da ne plačem zbog ocjena jer "to se sve da popravit". Učili su me da ne plačem zbog kazne jer "to će proći". Učili su me da ne plačem zbog nepravde jer "tu ne mogu ništa". Učili su me da ne plačem zbog propalih planova jer "sudbina ima svoj plan". Učili su me da ne plačem za mrtvima jer "Bog ih je uzeo k sebi".
Ali nisu me učili kako da ne plačem zbog prijatelja, pa sam danas isplakala sve što se moglo isplakati.
Prvo što sam ugledala kad sam ušla u bus bio si ti. Gledaš ti mene,gledam ja tebe. I kad sam skužila da nećeš pozdraviti (pazi sad glupače) POKORNO sam spustila glavu. Kao da nije bilo dosta što sam ti se ispričala a nisam bila kriva još sam imala tu poremećenu potrebu pokazat ti koliko mi je žao?! I produžila sam naprijed, pa kud se nisam potplela i nogu polomila kad sam već tako glupa? I normalno, cijelim putem si hvatao moj pogled u tom prozoru jer si znao da gledam. A cilj nam je što više dokazati meni da sam kriva za taj raspad jel? I normalno da su mi se oči napunile suzama jer ipak sam ja glupa, klasika. I jedva sam dočekala izaći iz busa da ih pustim da teku jer sam stvarno mislila da ću puknuti tamo među gomilom.
I izdržala sam, bar tu nisam ispala jadnica.. Ali sam zato u svoja 4 zida isplakala sve što sam mogla a to znači,žao mi je,da mi više ništa nije ostalo za tebe

14.12.2017.

Slatko..

Dobila sam obećanje od prijatelja da mi se ništa loše neće dogoditi sada kad on pazi na mene.

13.12.2017.

:)

Sa 7 i 8 godina smo se igrale barbikama, sa 11 i 12 nam je to dosadilo pa smo trčale po lenijama glumeći da nas vijaju svakakva stvorenja. Onda smo se naglo udaljile. Sretale smo se povremeno jer idemo u istu školu, pričale po 10-15 minuta ali nikada ništa više. Sada se polako opet zbližavamo i osjećam preveliko ushićenje oko toga. Jer cura je toliko divna osoba i toliko volim biti u njenoj blizini jer sam odmah i ja pozitivnija. Da je na svijetu više takvih kao ona bio bi puno ljepše mjesto za živjeti.


Stariji postovi

Optimistično pesimistična


"Don't make homes out of people. This will leave you homesick once when they leave."