Optimistično pesimistična

Me,myself and I

19.10.2018.

I najveći strah u životu mi je da ću svom djetetu biti ono što su oni meni.

Godinama trpim ovo.
8 mjeseci do odlaska. Napokon.
A ja osjetim kako pucam, što sam duže ovdje to sve više padam.

19.09.2018.

Sva 4 su prošla.

Propustio si i ovaj..

18.09.2018.

Eeh

Imam jednu prijateljicu, malo mlađu od mene iz druge države, rijetko se viđamo ali stvarno smo bliske. Ona mene smatra najboljom prijateljicom, a i ja sam nju.
Ali sve se promijenilo nakon ovog ljeta. Pričam joj već tjedan i pol o tome što me muči a ona samo skreće temu na sebe. I Aj kaže da ju nazovem da popričamo o tome. Nađe vremena za mene i taj poziv. I sve to završi dvosatnim monologom o njenom životu.
Sve što sam ja stigla reći bilo je "ej" i "bok" na njeno "moram ić mama me zove".
I onda me pita "a ej jesi ti meni trebala nešto pričat ili?" Nisam, zbogom.

08.09.2018.

Čudna noć.

Iznenade me mama i on. I cijela rodbina ga odobri, čak i on za kojeg sam mislila da neće.
Svima paše, svima je to to. A samo meni nije..

05.09.2018.

A ni godina nije prošla..

Pozlije joj danas u školi, odem s njom do psihologinje.
Zamolimo da ju pusti kući, naglasim da nema tko doći po nju i ona pita "a tata ti radi?". I opet se raspadnemo.
Propuštaš uja, propuštaš toliko toga..


Stariji postovi

Optimistično pesimistična


"Don't make homes out of people. This will leave you homesick once when they leave."